Kada se raspravlja o tipičnoj unutrašnjoj temperaturi spomenutoj gore, gotovo da se ne spominju problemi hlađenja ulja. Nakon što transformatorsko ulje apsorbira toplinu iz namotaja i drugih komponenti, moraju se poduzeti mjere da se toplina iz ulja odvede u zrak. U malim transformatorima, toplota u ulju se može odvesti kroz zid rezervoara za ulje. Kako se kapacitet transformatora povećava, površina rezervoara za ulje raste proporcionalno kvadratu linearne veličine transformatora, dok je zapremina transformatora povezana sa kapacitetom transformatora i kapacitetom grijanja, a raste pozitivno sa kockom linearne veličine transformatora. Stoga, kako se transformator povećava, površina njegovog rezervoara za ulje uskoro više neće zadovoljavati potrebe odvođenja topline. Moraju se poduzeti i druge mjere kako bi se poboljšao kapacitet odvođenja topline, kao što je ugradnja toplinskih cijevi ili rebara na rezervoar za ulje, ili radijatora sastavljenog od serije "uljnih krugova" od presovanog čelika. Kada je kapacitet transformatora mali i nema potrebe za ugradnjom toplotnih cijevi ili rebara, toplina se odvodi zračenjem i konvekcijom. Količina radijativne disipacije topline ovisi o vanjskim dimenzijama transformatora, dok je konvektivna disipacija topline povezana s ukupnom površinom spremnika transformatorskog ulja. Efikasnost odvođenja topline površinskog zračenja također ovisi o toplinskoj emisivnosti površine rezervoara za gorivo, koja je povezana sa završnim premazom nanesenim na površinu rezervoara za gorivo. Efekat disipacije toplote svetle boje prednje boje sa visokom glatkoćom je lošiji nego kod tamnih površina. Međutim, u praktičnim primjenama, istraživači su brzo otkrili da je toplinska emisivnost većine obojenih površina gotovo jednaka, a utjecaj boje boje na rasipanje topline može se zanemariti.
Odnos između porasta temperature ulja i disipacije topline i konvekcijskih površina može se odrediti korištenjem termodinamičkih principa i zakona o prijenosu topline na spremniku goriva i radijatoru. Već 1920-ih i 1930-ih godina, kada su vođena osnovna istraživanja pitanja hlađenja transformatora, gornji odnos je dobiven teorijskom analizom i eksperimentalnim istraživanjem. Sada je svaki proizvodni pogon usavršio ove podatke na osnovu sopstvenog iskustva, tako da se može dobiti odgovarajući odnos između određene količine gubitka i potrebne površine pod datim uslovima prosečnog porasta temperature ulja. Za veće transformatore, kao što su oni kapaciteta od nekoliko megavolt ampera ili više, potrebna je velika površina konvektivne disipacije topline. Relativno govoreći, površina radijativne disipacije topline može se zanemariti. Stoga, u proračunu porasta temperature transformatora, površina radijativne disipacije topline može se zanemariti, a jedinično površinsko toplinsko opterećenje može se dobiti jednostavnim dijeljenjem ukupne površine s količinom gubitka koji treba raspršiti.
Očigledno, kako se transformator povećava, udio površine konvektivne toplinske disipacije koju daje spremnik za ulje u ukupnoj površini konvektivne toplinske disipacije nastavit će se smanjivati. Pri radnom kapacitetu ODAF-a, kada je ventilator pušten u rad, efekat duvanja ventilatora na hladnjak je mnogo bolji od onog na zidu rezervoara za gorivo, čak i ako je radijator ugrađen na rezervoar za gorivo. Stoga je nepotrebno uzeti u obzir učinak rasipanje topline površine spremnika goriva u proračunu hlađenja u ovom trenutku. Pored toga, mogu postojati i drugi faktori koji zanemaruju efekat rasipanje toplote površine rezervoara za gorivo, kao što je preduzimanje mera zvučne izolacije rezervoara za gorivo kako bi se smanjila buka transformatora.
Važan parametar transformatora ONAN metode hlađenja je visina ugradnje radijatora. Što je veća visinska razlika između središnje linije hladnjaka i središnje linije rezervoara za gorivo u horizontalnom smjeru, to je bolji učinak cirkulacije ulja uzrokovan temperaturnom razlikom; Što je bolji efekat cirkulacije ulja, to je manja temperaturna razlika između ulaza i izlaza radijatora. Sveobuhvatni efekat ovog dizajna je smanjenje porasta temperature žarišta transformatora ili smanjenje efektivne površine disipacije toplote dok se rasipa ista količina toplote. Da bi se ovo pitanje u potpunosti razumjelo, potrebno je razmotriti ranije dat proces derivacije temperature žarišta, koji uključuje zbir gornje temperature ulja i gradijenta temperature namotaja u odnosu na ulje. Eksterno područje hlađenja transformatora određuje prosječnu temperaturu ulja, a razlika između prosječne temperature ulja i gornje temperature ulja jednaka je polovini temperaturne razlike između ulaza i izlaza radijatora. Na taj način, što je manja temperaturna razlika između ulaza i izlaza radijatora, to je niža gornja temperatura ulja koja se dobija dodavanjem srednje temperature ulja, a samim tim niža je temperatura vruće tačke transformatora.
Prilikom ugradnje radijatora na rezervoar za gorivo, iako se za spajanje mogu koristiti neke posebne savijene cijevi, još uvijek postoje ograničenja u visini ugradne visine radijatora. Ako se radijator ugrađuje zasebno, samo mjesto ugradnje ima ograničenje visine ugradnje radijatora. Osim toga, kada se radijator ugrađuje zasebno, visina rezervoara za gorivo ne utiče na visinu radijatora koji će se koristiti, tako da se može koristiti viši radijator za smanjenje broja radijatora.
